Razmišljanje iz Poruka, 25. lipanj 2001.

Covjek se nade u teškoci kad mora svoje duhovno iskustvo, svoju ljubav izreci, opisati, staviti u rijeci. Rijeci su presiromašne da izreknu neizrecivo, da opišu neopisivo. Tako je i s Gospinim rijecima poruka. One nam mogu izgledati presiromašne i jednostavne. Ista rijec izgovorena iz razlicitih usta ima razlicito znacenje. Novost Gospinih ukazanja nije toliko u njezinim porukama nego u njezinoj snažnoj prisutnosti koja se osjeca. Njezino majcinsko srce je otvoreno i svi mogu uzeti i napiti se kao iz nepresušivog izvora ljubavi i milosti koja se izlijeva na sve ljude.

I u ovoj poruci nam porucuje: S vama sam. Želi nam reci ne bojte se, ja sam s vama ali i vi budite sa mnom. Tamo gdje je Marija ondje je Gospodin. Mariji koja posreduje vrhunsko ostvarenje Božje prisutnosti u povijesti veli andeo: «Gospodin s tobom.» Sila Svevišnjega pociva na njoj. I tu silu i snagu milosti prenosi i nama danas toliki niz godina. Majka ne može napustiti svoju djecu, ne može ih se odreci bez obzira koliko bili neposlušni i tvrdoglavi. U Medugorju nam Gospa ne daruje samo svoje rijeci nego samu sebe, svoju osobu. Preko nje lakše dolazimo Bogu.

Posebno nas upozorava da se nalazimo u milosnom vremenu u kojem je Bog posebno naklonjen covjeku. Bog se do kraja približio covjeku u Isusu Kristu. U ove naše dane po Mariji postaje nam blizak. Marija zrcali Božje lice i ocituje istinu Isusovih rijeci: «Jer ni Sin Covjecji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge» (Mk 10, 45). Isus to ne prestaje ciniti i danas. Gospina ukazanja i milosti su dar i znak da Bog služi covjeku i da ga ne prestaje ljubiti. Božja ljubav je dosjetljiva, ona pronade nacine i putove do ljudskog srca.

Bog nije htio bez covjeka pomoci covjeku. Izabrao je Mariju, jednu od nas, od našeg ljudskog roda. Zato možemo biti ponosni jer imamo u njoj ostvareno u punini ono što Bog želi za svakoga od nas. Preko Marije je došao covjeku. Trebalo mu je srce koje ce reci Da, srce koje ce vjerovati. Preko Marije dolazi nama i danas. Zato nam Marija daruje sebe kao posrednicu do njezina sina Isusa i našega Spasitelja.

U životu nam je potreban drugi. Ne bi nas bilo da nije bilo onih koji su nas prihvatili, ljubili i odgajali. Tako mi je i u životu vjere potreban drugi koji ce me ohrabriti, povesti i podici. Svi trebamo uzore, ideale, ljude velicine duha koji ce nas probuditi iz našeg duhovnog mrtvila, nezadovoljstva i neraspoloženja. Trebamo one s kojima cemo se moci identificirati. Kao što se dijete poistovjecuje s roditeljima te znamo cuti od djece: Ja želim biti kao tata ili kao mama. Djeci je to potrebno, i ako nemaju prave uzore u roditeljima s kojima su povezani tjelesno i duhovno na najprisniji nacin teško ce moci izrasti u zdrave ljude sposobne boriti se u životu. Marija nam se daruje kao savršena majka u kojoj možemo prepoznati ono što nam je najpotrebnije.

Covjek je bice koje raste s uzorom koji pred njim stoji. Gospa nam daruje bezgrešni ideal Krista, Bogocovjeka. Zove svakoga da Njega nasljedujemo i da od Njega ucimo kako bismo narasli do punine vlastitog savršenstva.

Danas se nude i drugacije vrijednosti, ideali i uzori. Danas se sve više i više gubi osjecaj grijeha a onda povezano s tim gubi se i poznavanje pravog uzroka nepravdi, zla, iskorištavanja, nezadovoljstva, rastavljenih brakova, nevjere i patnji koje prouzrokuje covjek covjeku. Vlastitu dušu ne možemo prevariti. Nitko i ništa je ne može nahraniti ni zadovoljiti osim Boga živoga.

Poslušajmo zov majcinskog srca, ozbiljno uzmimo njezine rijeci koje nas vode Isusu Kristu.

Fra Ljubo Kurtovic

Medugorje 26. 6. 2001.

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr )